.

Uvod

Lišće kane (hene) se u Aziji i Africi koristi hiljadama godina za bojenje kose i za priprah henerodno, privremeno tetoviranje kože i bojenje noktiju. Najstariji pisani tragovi o upotrebi hene (odnosno kane) za ljepotu potječu iz drevnog Egipta, gdje je i danas popularna, kao i u ostalim zemljama Orijenta, u Indiji i Pakistanu. Crteži na koži (tzv. Henna-tatoo) i danas se naširoko koriste u Indiji prilikom svakog važnijeg događaja (vjenčanje, rođenje djeteta, religijski festivali…). Hena je grmolika biljka (lat. Lawsonia inermis). Za industrijsku upotrebu se koriste listovi, ove biljke, koji se prvo suše, a zatim melju, radi dobijanja praha (jedino u obliku praha hena otpušta boju i može se koristiti za bojenje). Na ulicama Indije možete vidjeti mnogo hena-crtača, koji crtaju predivne dizajne hene na rukama i stopalima. Za vrijeme proslava i indijskih vjenčanja, crtanje hene je ritual, a dame se okupljaju i crtaju tetovaže jedna drugoj, uz muziku i ples. Bojenje ruku i stopala mlade tradicija je svakog indijskog vjenčanja, a hena-tetovaža (mada ne tako raskošna kao u mlade) crta se i na rukama i stopalima mladoženje. Da bi boja i dizajn kane ostali postojani, nakon crtanja dizajna, potrebno je mirovati najmanje dva sata. Smjesa za crtež je potpuno prirodna i sastoji se od praha hene i kiseline (najčešće limunovog soka), a za postojanost boje preko crteža se nanosi smjesa šećera i limuna. Crtež traje sedam do petnaest dana, ovisno o tome koliko često ruke ili stoplala dolaze u dodir sa vodom.

.

6.3.14

Nema komentara:

Objavi komentar